svjedoci.net blog

U Stražarskoj kuli od 15.7.2013 je i službeno predstavljena značajna promjena u WT razumijevanju Isusove usporedbe o "vjernom i razboritom robu" o kojem Isus govori u Mateju:

Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme? (Matej 24:45, NWT)

U istoj Isusovoj usporedbi Luka koristi riječ upravitelj: 

 A Gospodin je odgovorio: “Tko je dakle vjerni i razboriti upravitelj kojeg će gospodar njegov postaviti nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? (Luka 12:42, NWT)

U članku “Tko je dakle vjerni i razboriti rob?” na str. 2o podsjeća se na staro razumijevanje:

 Na Pedesetnicu 33. godine Isus je postavio vjernog roba nad svojim slugama. Taj rob predočava sve pomazane kršćane, koji su u nekom periodu od 33. godine živjeli na Zemlji. Sluge predstavljaju te iste pomazanike, ali kao pojedince.

 I objašnjava se novo:

Kontekst usporedbe o vjernom i razboritom robu pokazuje da se ona nije počela ispunjavati na Pedesetnicu 33. godine, nego u ovo vrijeme kraja. (str 21)

Dakle, po novome, apostoli i prvi učenici, zajedno s Pavlom nisu bili "vjerni i razboriti rob/upravitelj". 

No, kakvo je tumačenje te Isusove usporedbe bilo za vrijeme prve crkve? Kako je Pavao razumio tu usporedbu?

Neka nas ljudi smatraju Kristovim slugama i upraviteljima Božjih svetih tajni. A od upravitelja se traži da bude vjeran. (1 Kor 4:1-2, NWT)

Pavao je sebe, Apolona i ostale s njim smatrao upraviteljima od kojih se očekuje da budu vjerni (što je očita aluzija na Isusovu usporedbu o vjernom i razboritom upravitelju) i očekuje da ih Korinćani takvima smatraju.

Ovo dokazuje da je ponovno WT žongliranje Biblijom promašeno, i da je promjena napravljena da bi se centralizirala moć u Vodećem tijelu koje je 1919 (iako tada kao Vodeće tijelo nije postojalo) navodno postavljeno za jedinstvenog v&r roba.

O čemu je Isus zapravo govorio?

Najprije ovo treba smatrati parabolom, slično kao parabolu o povjerenim talentima (Mt 25:14-30). U toj drugoj paraboli se općenito govori o talentima (novcu) koje su sluge trebale umnožiti i po povratku gospodara su bili nagrađeni ili kažnjeni. Onima koji su bili vjerni u malome je povjereno više. 

U paraboli o vjernom i razboritom sluzi, je slična konstrukcija no naglasak je na bdijenju (jer ne znamo kad će Gospodin doći) i detaljnije je opisano što je njima povjereno. Zadatak im je da serviraju hranu u pravo vrijeme, da su vjerni u tome - tj. da su ustrajni u tome; i da su razboriti - tj. da znaju razlučiti kakva je hrana potrebna ukućanima.

Pretežito tumačenje komentatra Biblije je da se ova usporedba odnosi na učitelje i propovjednike u kršćanskoj zajednici tj. na one koji imaju službu Riječi (Dj 6:2.4).

Oni imaju veliku privilegiju, ali i veliku odgvornost, te će i sukladno većoj odgovornosti biti i strože suđeni (Jak 3:1).

Ta razobitost u prepoznavanju duhovnih potreba stada je jako važna, ne samo da se prepozna duhovno stanje crkve i da se prema tome biraju teme propovijedi već i individualna pastirska briga za one u potrebi - po uzoru na Krista: Iza 50:4 Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.

 Osim ove službe Riječi, svi su kršćani dionici Duha i imaju neki duhovni dar koji im je Bog dao da ga koriste na izgradnju lokalne zajednice (1Kor 12:7 i 14:12)

Štoviše, svaki je kršćanin svojim darom upravitelj Božje milosti koja mu je dana da služi drugima - 1Pt 4:10: Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!

I jedni i drugi će dati Kristu račun za službu u koju su pozvani (svaki po svom pozivu i daru). Oni koji su bili vjerni će primiti nagradu i bit će im povjereno više, a oni koji nisu bili vjerni u službi će s obzirom na to koliko su bili svjesni poziva i dara bit manje ili više kažnjeni (Luka 12:47-48).